11. novembar – dan primirja u Velikom ratu

Nijedna druga zemlja učesnica Velikog rata nije tako skupo platila svoju slobodu kao Srbija. Ostala je istina okađena tamjanom, zalivena kapima krvi i suza, očišćena verom u ispravnost žrtve za pravi cilj pred sobom. Istina o narodu za koji je tokom istorije pogibija najčešće bila pitanje života, a smrt – odraz vere u život.

Moderni simbol primirja i sećanja na žrtve jednog od najvećih i najtragičnijih ratova u istoriji je cvet Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae), endemska vrsta je srednjeg Balkana. U stanju je da preživi neverovatno stresne i ekstremno teške uslove života, što je čini prikladnim simbolom velikog stradanja srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Drugi deo amblema čini traka sa motivima Albanske spomenice.

Veliku pobedu u Prvom svetskom ratu Srbija je nesrazmerno skupo platila: tokom rata izgubila je (procenjuje se) između 1.100.000 i 1.300.000 stanovnika, što je činilo gotovo trećinu ukupnog stanovništva ili čak oko 60% muške populacije.

Japanski profesor medicinskog fakulteta u Tokiju, za vreme Prvog svetskog rata šef misije japanskog Crvenog krsta u Parizu, rekao je u svom govoru: „Do ovoga rata mi Japanci uživali smo glas vojnika sa najjačim ratničkim duhom. Ovoga puta moramo priznati da nam je srpski vojnik to prvenstvo oduzeo. Ne zamerite, gospodo Srbi, što smo na to malo i ljubomorni.“

Za razliku od drugih naroda, za Srbe je sloboda uvek znacila samo jedno – nezavisnost.

Večna slava i hvala palim herojima za slobodu!